Ako imate neki dobar stih posaljite mi ga na e-mail.

Zasto

sjedim i razmisljam o svemu
zasto me Boze nedaju njemu
zasto Boze patim sama
zasto mi tuga srce slama

Zasto ga volim srcem svim
zasto ne mogu biti sa njim
zasto je moje srce pepeo i dim
zasto,zasto,zasto

Zast o tuzna moram biti
zasto tugu moram kriti
zasto suze moram liti
i kroz zivot vecno patiti

Zasto se Boze ne pomire s tim
ja moram Boze biti sa njim
jer ja ga volim srcem svim
u mojoj je dusi samo dim

Ako se Boze ne pomire s tim
uzmi me Boze recu hvala ti
uzmi me Boze molim te
tuge moje oslobodi me

STANJE

Samoca me je tjerala
setati usred gomile ljudi
bucnim ulicama grada.
Zanesena svojim mislima,
usred te galame ljudi,
cujem hrapavi glas pjevaca
koji udubljen u osjecajima
na staru balalajku svira...
Eh, kako ta pjesmica
svojim sjetnim zvucima
dno moje duse dodira-
Stanem sva zacarana,
predajem se tim zvucima,
izgubljena i nemocna...

A kud bih vec i posla
s tako snaznom ceznjom,
a srcem punom nemira...?

Cmok

Kazu mi ljudi da je lijepo u raju
A ja bih rekla da je tvom zagrljaju
Mozda grijesim i necu do raja
Al' nadam se da cu do tvog zagrljaja

Moje srce

Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u tvojim ocima.
One su kolijevka jutra, one su carstvo zvijezda.
moje su pjesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo osamno bespuce.
Pusti me samo da djelim njegove oblake, da sirim krila u sjaju njegovoga sunca.

Ti si

Ti si vecernji oblak koji bludi nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim beskonacnim snovima!
Tvoja su stopala ruzicasto rumena od ognja mog ceznjivog srca, ti koja znjes vecernje
pjesme!
Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim usamljenim snovima!
Sjenkom svoje strasti zacrnio sam oci tvoje, stalna gosco u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, dragana, i uhvatio u mrezu svoje svirke.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim besmrtnim snovima!

Reci mi

Reci mi, je li sve to istina, draga, reci mi, je li sve to istina?
Kada ove oci sipaju munje, tamni oblaci u grudima tvojim odgovaraju burom.
Je li istina da su moje usne slatke kao razvijeni pupoljak prve ljubavi?
Oklevaju li uspomene minulih majskih noci u mojim udovima?
Treperi li zemlja, kao harfa u pjesmama, kada je moja stopala dodirnu?
Je li istina, je li istina da je tvoja ljubav lutala kroz vjekove i svjetove trazeci mene?
I kada si me nasla, da li je tvoja duga ceznja nasla svoje krajnje spokojstvo u mom njeznom
govoru, u mojim ocima i usnama, i mojoj bujnoj kosi? Je li istina da je tajna beskonacnosti ispisana na mom malom celu?
Reci mi, o draga, je li sve to istina?

Oprosti mi

Volim te, draga, oprosti mi ljubav moju.
Uhvacen sam kao ptica koja je zalutala.
Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je svoj veo i ogoljelo.
Pokri ga svojim sazaljenjem, draga, i oprosti mi moju ljubav.
Ako me ne mozes voljeti, draga, oprosti mi bol moj.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
Povuci cu se u svoj kut i sjedeti u mraku.
Objema rukama pokricu svoju golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene, draga, i oprosti mo bol moj.
Ako me nevolis, draga, oprosti mi moju radost.
Ako moje srce ponese bujica srece, ne smij se mom opasnom zanosu.
Ako sjedim na svome prestolu i vladam nad tobom tiranijom ljubavi svoje, ako ti kao bog
poklonim svoju milost, podnesi oholost moju, draga, i oprosti mi moju radost.

Ceznem

Ceznem da ti kazem najdublje rijeci koje imam reci;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da ti kazem najvjernije rijeci koje ti imam reci;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrijebim najdragocjenije rijeci sto imam za te;
ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada saznati sta je bol.
Ceznem da sjedim nijemo pored tebe;
ali se ne usudjujem, jer bi mi srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje srce rijecima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvjek;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strijele iz tvojih ociju cine da je moj bol vjecito svjez.

Nasa ljubav

Ruke nam se obavijaju, oci nam se upijaju:
tako pocinje povest nasih srdaca.
Noc je u martu, mjesecina svjetli; vjetar nosi
slatki miris hene; moja scirala lezi na zemlji
zanemarena, a tvoj je cvijetni vjenac nedovrsen.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je
kao pjesma.
Tvoj preves boje safrana opija mi oci.
Vjenac jasminov koji si isplela za me
ispunjuje mi srce drhatom kao hvala.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i
ponovnoga sakrivanja; nesto osmijeha i sasvim
malo stidljivosti, i poneka tek slatka besciljna
kavga.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je
kao pjesma.
Nikakve tajne izvan danasnjice; nikakve
borbe oko nemoguceg; nikakve sjenke iza
ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je
kao pjesma.
Mi ne lutamo iz rijeci u vjecito cutanje; ne
podizemo ruke svoje u prazninu za stvarima
izvan nade.
Zadovoljni smo onim sto dajemo i onim sto
dobijamo. Nismo iscjedili i posljednju kap
radosti, da iz nje pravimo vino patnje svoje.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je
kao pjesma.

Ne idi

Ne idi, dragana, bez zbogom.
Probdio sam svu noc, i moje su oci otezale od sna.
Bojim se, ako zaspim, da cu te izgubiti.
Ne idi, dragana, bez zbogom.
Skacem i pruzam ruke svoje da te se dotaknem.
Pitam se: "Je li to san?"
Da ti nesto mogu vezati noge srcem svojim i okovati ih za svoje grudi!
Ne idi, dragana, bez zbogom.

Nikada

Nikada ne kazes rjec koju bi trebalo.
Da te ne bih ocjenio, izmices mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomjesao s mnogima, stojis odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne ides putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtjev je veci od prohtjeva drugih, zato cutis.
Pritvornom ravnodusnoscu ne hajes za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne uzimas sto bi trebalo.

Bi li?

Bi li, ljepojko, okacila svoj vjenac od svjezega cvijeca meni o vrat?
Ali znaj da je vjenac koji sam ja ispleo namjenjen mnogima, onima sto letimicnno pored nekog
prolaze, sto obitavaju u neispitanim zemljama ili zive u pjesmama pjesnika.
Dockan je da trazis da izmjenjamo srca svoja.
Bilo je vrijeme kada mi je zivot bio kao pupoljak, miris mu je bio u jezgru.
Sada je na sve strane rasijan.
Ko zna cini koje bi ga ponovo sakupile?
Srce moje ne pripada meni, da bih ga jednoj darovao; darovao sam ga mnogima.

Tajna

Tajnu svoga srca ne zadrzi za se, ljubavi moja!
Kazi je meni krisom, samo meni.
Ti sto se osmjehujes tako slatko, sani tiho,
moje ce te srce cuti, ne moje usi.
Gluva je noc, dom je njem, pticija gnijezda
obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdrzane
suze, kroz drhtavi osmejak, kroz sladak stid i
jad.