Ljubav na muku
Imam jednog
jarana u ovoj mojoj carsijici sto ti pascad, macketine i ostalu
biva kucnu zivinu ocima nije mogao vidjet. Kad bi kome u goste
doso ko drzi kakva kucka ili macora sve bi ti sjedio ko na zeravici
i jedva ceko kuci da ode. A zivina ti je cudna: kad osjeti da
je neko ne voli u inat sve put njega.
- Kus name seitane?! - viko bi i duro bi ti neko vrijeme, pa
bi onda kad mu bas dokundise suknuo pravac kuci. Pocesto bi
se dogodilo da ni zamezio nije, ni pivu popio jer mu se biva
i to gadilo zbog one zivine. Govorio je da bi prije crko il
sam sebi presudio neg u kucu pasce ili macketinu upustio. Al
ne lezi vraze...
Taj ti je moj jaran,
ko i svi drugi, odavno kucicu kupio i lijepo se s familijom
smjestio - sve oserbetio, parkete udario i onaj centralni usisivac
u sve ganjke razvuko. Kupio ti i novi frizider, pa zamrzivac,
jer fala bogu ima se pa valja meso, suhocu i sve drugo odlozit:
janjetina i teletina iz Svedske, a suhoca koju nasi seitani
u Danskoj suse.
Nije losa prsuta,
ni sudzuk kad se izvadi iz frizera, al burazeru kakva je kad
se zraci na tavanu... na minusima i cistom zraku, da ti ne govorim.
Povadio ti taj moj pajdo prvo malo, a onda bogami malo vise,
pa jos malo vise suhotine iz hladnjaka na tavan, prvo onako
kriomice od zene, a kasnije javno jer se i njoj tako vise svidjelo.
No svako malo, a on ti svrne na tavan da prekontrolise i ko
oproba malo... Nako od ljenosti ostavio bi ponekad za sobom
one suhe mesne mrvice sto spadaju dok se meso reze. Ko kasnije
kad dodje ce pokupiti. Kad jasta ce: popeo se on jednog dana
na tavan a misonje gozbu nacinile na onom njegovom mesu. Jarana
ti zamal srce ne prekide - sto zbog mesa, a jos vise sto mu
se sva zivina gadi, obaska misevi. Stala vriska u kuci ne zna
se ko vise arlauce il on il zena sa stokrle, il djeca. Prepali
se i misevi. Nestali, al svi znaju da su sad tu i niko mira
nema. Haj nekako zadana, bili na oprezu hoce li se pojaviti
odnekud ili nece, al predvece ti zeni u njega popustise nervi,
spremi se, pokupi djecu i pravac kod sestre. Vratit se biva
u kucu nece dok coek miseve ne pofata!
On oka sklopio od straha i muke nije. Ha je zora svanula - poso
ti je taj dan otkazo i krenuo pomoc da trazi. Prvo pravo na
vrata stambenim vlastima - bolig kontur - teknisk avdeling.
Fino ga saslusali i rekli mu da kupi pistolj, ko to je najsigurnije
sredstvo protiv miseva. Skonto ti je jaran da se s njim zezaju,
jer za njih ti to i nije kakav problem - kaka je biva kuca ako
u njoj miseva nema. Kad je vidio da zvanicna vlast miseve ne
uzima za ozbiljno kreno ti je na drugu stranu. Nakupovo ti je
i misolovki i nekakih drugih zamki i otrova, al sve dzaba. Lukava
zivina sve zna o tehnici, a otrova nece. Trefi prvu komsinicu
i izjada joj se ko najblizem:
- Dzaba su ti komsija i te fatalice i otrovi - nabavi ti kakvog
macka.
Njemu muka...
- Mora li?
- Ma ne mora biti tvoj, uzmi ga na nekoliko dana, mozda mjesec,
predlozi komsija.
Skupi on familiju, zena ne bi protiv, a djeca poskakala od radosti
sto ce macak u kucu. Na koncu i on pristade: bolje i dlake trpit
neg oci ne sklapat, ode i nabavi macorcinu, donese ga u nekom
zembilju da ga ne bi rukom tako i na tavan ispusti. Dok si reko
"sis" macak misevima strah zadade: jal ih potamani,
jal rascera, ni glasa ne daju. Vrati se i zena s djecom kuci.
nakon dugo vremena odspava ko coek i usta da popije kafu. Sretan
on, sretna zena, kod djece veselje. Probudi se i macor pa pravo
gazdi u krilo. Samo sto mu solja ne izleti, krenu mu iz stomaka
- dusu da ispusti. Pojuri on macka na vrata, glavu da mu otkine,
kad djeca vrisnuse, a zena zaprijeti - "Prijavicemo te!"
Zagrcnu se, vidi da nema kud.
Osta macak u kuci!
Pomislio bi insan - eto kako
covjeku poguzluk more na nos skociti.
Ma jok!
Eno ti mog jarana pije i mezi s mackom u krilu.
Taki ti je nas coek!
Umje da zavoli i onog sto - najvise mrzi!
Dobri Bosnjo!
Haj sa srecom
Posto smo se
nahalisali svega i svacega - od pita do baklava, od ribe do
akevita, posto smo se trjeznili i napijali vise puta u medjuvremenu,
sada smo valjda vec u dobrom treningu da cestito docekamo i
Novu godinu.
Trening je vazna
stvar i u jelu i u picu ko u svemu drugom. Ako covjek ne jede
i ne pije redovno i dobro, pa nakon duze pauze odluci da se
nakrka svega i potegne malo vise istu vece ili sutradan nalikuje
na one sto ih poplava izbaci. Sutradan ces se otrjeznit - sto
od kafe ili rasola, sto od zeninih jezika.
U moderno vrijeme
kad se covjek urijetko al zaprave oduzme zena ce ti kazat garant
da si nista bolje neg kreten i da si je za vas zivot izbruko
da vise svijetu u oci od stida pogledat ne moze. Ranije bi ti
zena vikala da ce ti "zivu sodu u oci bacit" i svasta
gore... Sve se mijenja, more bit nabolje pa i zenski jezici.
No, kako je da je, zalet smo uzeli i sad se valja uvalit u Novu
godinu s punom tezgom i s puno punih vlasa i praznih casa...
Do ponoci jest
i pit s mjerom i pazit da nam 12 ne promakne, pa cemo se onda
izljubit, pa cemo onda sve najljepse pozeliti jedni drugima,
dug zivot, puno para, zdravlje i svaku srecu... Sve sto nam
padne lijepo i umiljato napamet tad cemo kazati nasima s kojima
cemo zajendo u Novu godinu... Ako nam neko kaze nesto ljepse
od onoga sto smo samo smislili i kazali, izvadit cemo se s onim:
I tebi takodje i jos dodati ono..-Stoput vise...
Sutradan se
niko nece sjetiti sta je ko kome reko i pozelio!
Ako je bilo
lijepo - a bice sto nece - to sigurno nema veze sa onim sto
se kazalo i pozeljelo, jer, ako cemo iskreno i posteno sve su
te novogodisnje zelje davno isplakane fraze i frazetine.
Al kad bi izostalo
to ljubljenje i grljenje i otvaranje srca da bi se u Novoj pozeljeo
biva najbolje i najljepse sto covjek more zamislit - ne bi upola
lijepo bilo ili more biti ni novogodisnjih doceka ne bi bilo!
To s novogodisnjim
zeljama. to ti je ko dio ceremonije na koju svi pristajemo a
oko koje nas nikad nisu pitali, niti danas ko sta pita i koju
niko ni po kakvu cijenu i ni pri kakvoj pameti ne bi promjenio.
To se radi samo jednom u godini na taj nacin. I to je u covjekovom
zivotu zbog neceg bitno.
Niko bezbeli
ne vjeruje da novogodisnje zelje imaju ikakvog znacenja za bilo
koga, ali opet niko ne bi priznao da su posve beznacajne. Hajd
preskoci da ne poljubis zenu u ponoc i da joj ne kazes ono sto
je hiljadu puta od tebe cula! Bi ti skocila za nos i Nova godina
i jos tri iza toga najmanje!
Nema tu filozofije
niti pameti: imas da cestitas i tacka!
I cestitat cemo
bezbeli. Od srca...
Onda cemo zaplesati
novogodisnji valcer (ko umije), zasjest onako pravo, zapit se
i zapjevat one fine nase do pred zoru...
Sutra ce biti
sve drukcije, bice Nova 2003! Ej 2003!
Covjek bi se
radovo do - suza!
Haj sa srecom!
Dabogda se svi susretali na ovom mjestu i dogodine!
Tehnicari
Gledam ovu mladost
oko mene i kontam imal ista ljepse neg bit momak il djevojka.
Imal ista ljepse neg bit mlad i za svaka izazova kadar i poletan,
po svijetu krupnim koracima gazit, jer ni do koljena ti ni deniz
ni vas dunjaluk nije. Sta li ih, boze, ceka u zivotu? Ove ovdasnje,
za njih, vala da vam pravo kazem, ne brinem. Ima ko ce, ali
za ovu nasu lijepu i pametnu djecu... Za njih sam manje zabrinut
hoce li uspijeti u zivotu ili nece - hoce garant, nasa su djeca
pametna i uporna i borci prve klase... Uspjece garant. Brine
me ono sto njih morebit brine malo ili nimalo - kako ce proci
u ljubavi!
Nisam ja kozervativan,
boze sacuvaj (mozda malo). Ne brinem ja zbog slobodnog zivota,
ni skadinavskih ljubavi - koje se pale i gase ko zarulje na
bozicnom drvcu i nikom nista! Ne brinem se ni zbog ovdasnjeg
zajednickog zivota i radjanja i odgajanja djece s dva i vise
roditelja bez brakova i vjencanja... sve u sreci i harmoniji
nekakvoj. Za zensku djecu, opet da vam kazem manje brinem -
zensko ti je mudro od kad se rodi, al za ove muskarcice brinem
i to ozbiljno. Vidim vecina u glavi ima samo dvije stvari: curice
i lova! Dobro, i mi smo manje vise u tim godinama vrtili po
glavurdama da nam je kako doci do para na brzaka i do lagodna
zivota, a jesmo li se zacopavali do grla i patili ko patike
ako bi nam koja curica uvalila korpu - jesmo. Novo je sto se
to dogadja njima ovdje gdje su stranci, manjina i sto vidim
da se multikultura i u ljubavi siri uglavnom medju - manjinasima,
a mnogo manje izmedju manjinasa i vecinasa.
I sad vidim
da bi to mogao biti ozbiljan problem i ozbiljna tema i dobro
bi bilo da se ozbiljni ljudi ozbiljno njome pozabave. Ali posto
zivot ne ceka da se ozbiljne teme ozbiljno rasprave, a kamo
li da se ozbiljni problemi ozbiljno rijese, naj ti je bolje
- probat temu i problem zaobic, pa ako vec ona nece tebe, probaj
ti zaobic nju. Stvari u ljubavi i s velikim temama i velikim
problemima izgledaju mnogo jednostavnije nego sto se to cini
na prvi pogled: evo na primjer, o diskriminaciji i "rasizmu
u ljubavi" stvari izgledaju vako: ako uspijes da skontas
Dankinju, Svedjanku, Norvezanku ili Finkinju - nema diskriminacije,
ako je ne skontas eto teme za suplju pricu bez kraja.
Stos je dakle
u tome da se tema povali i da se covjek osjeti uspjesnim!
E sad je veliko pitanje kako to uraditi?
Tehnikom! Tehnikom,
maldici moji! Tehnika je u ljubavi kao i u zivotu vazna, mozda
najvaznija. Ako si los tehnicar, mores izgledat ko Apolon, nista.
Uhavitice te "multikultura" i sve druge velike teme
i bavit se tobom i ti njima, umjesto da se bavis curicama. Ako
si ruzan ko crni vrag, a odlican tehnicar - curice ce popadati
za tobom, a na multiteme boga mi nece ni pomisliti.
Vazno je skontati
orginalan fol: Evo na primjer kad nanisanis onu sto ti od nje
dah stane kad je vidis i srce ko kanta zalupa,ti stisni pa joj
pridji ko nako bezveze i uz lagan smijesak upitaj:
"Izvini,
molim te, sto te gnjavim, al ako nije tajna, mozes li mi rec
koji miris koristis? Tako mi se svidja da hocu svojoj curi da
ga kupim." Vidjeces reakciju: prvo ce te dobro odmjerit
i upamtit, slatko ce ti se od miline sto si je pofalio osmjehnut
i u pricu o svom umjecu oko parfema udarit. Zamolis je da ti
sutra pomogne da biva kupis parfemcic, pa kad se to i dogodi
i spakuju ti poklon u fin papir, a ti joj onda nako, ko na rastanku,
reci da je to za nju, jer si sa curom rasturio pa ga nemas kome
dat. Tako uradi i brza bolje se izmakni dok se snasla nije.
Kad je poslije ko slucajno trefis - pravi se ko da je ni bog
nikad dao nije, a kad ti pridje nasmijesi joj se kulturno...
Tehnika, jarani moji, nista snaga, samo glava. Riba je skoro
pa na udici. Sad je lakse da zacnes razgovor i ako je prihvatila
znaj da je zagrizla. Al tek sad pazi na tehniku i ne trci.
Poslije je vazno
nauciti da se izbjegnu teme svadjalice, a sve podredi zadovoljstvu
i - bog te veselio: ako nije bas koka-mozak, more izac na dobro,
ako jest, pametniji se uklanja - odmakni se da je vala ko Afrodita,
jer ce ti kad tad velikim temama - zagorcat tvoj obican zivot.
To ja biva djeci
o ljubavi nesto ko dodajem, a zapravo na nas mislim. Nama su
se cini mi se sve bjelosvjetske velike teme ne samo natovarile
na ledja nego i o glavu razbile. Mozda smo i nesvjesno primjenjujuci
nase tehnike naucene u mladosti uspjeli prezivjeti i sacuvati
pamet i dva prsta cista obraza.
Jesmo sigurno.
Kako bi drugacije
ostali na nogama?
